F.A.Q.

ČESTA PITANJA I ODGOVORI
1. Potpuno sam van forme, da li je to problem????
- Nije. Od svakoga se na treningu trazi prema mogucnostima. Bez obzira na trenutno stanje forme redovnim treningom se vrlo brzo može postići zavidna fizička kondicija.
2. Da li je Hapkikwan prikladan za devojke???
- Da. Hapkikwan je jako prilagodljiv devojkama,
esto se dešava da ženska populacija bude bolja u borilackim vestinama od muskaraca.... U Centralnom klubu na Autokomandi trenutno vezba 13 devojaka od kojih su 2 crni pojasevi… Ima ih i u drugom klubu u Brace Jerkovic.
3. Imam preko 30 (40, 50..) godina i do sada ništa nisam trenirao/ trenirala.. Da li sam prestar/a za Hapkikwan...???
- Ne naravno, Hapkikwan je vestina a ne sport. Imamo nekoliko ucenika koji imaju preko 30, 40, 50, pa cak i jednog od 60 godina i odlicno se snalaze.... To nije borba protiv drugih, vec rad na samom sebi (razume se kroz savladavanje tehnike, sticanje vestine, koordinacije, samopouzdanja itd.).
4. Imam dete od 5, 6, itd. godina. Da li mogu dag a upošem na Hapkikwan...???
- Nažalost ne. Ne primamo učenike mladje od 14 godina.
Svi mladji mogu da za sada pozadjaju treninge u okviru Taekwondo sekcije za decu Taekwovndo kluba “Crvena zvezda”, u OŠ “Karadjordje” na Aurokomandi. Treninzi su utorkom i četvrtkom od 19 do 20h (odmah zatim u istoj sali je trening ekipe centralnog Hapkido kluba).
Vežbajuci u početku tekvondo, dete će se razgibati, naučiti nožne udarce, kretanje i dr. tako da će kad malo poraste moći da pređe na Hapkikwan sa određenim predznanjem (neće npr. morati opet da uči većinu nožnih tehnika).
5. Slabo sam razgiban/a da li da odustanem od Hapkikwan-a??
- Ne, naprotiv većina početnika je slabo razgibana, ali zahvaljujući dobrom zagrevanju i tehnikama razgibavanja ubrzo se stiče odlična razgibanost i visoki udarci nogom više ne predstavljaju problem... Uostalom za nožne udarce u visini i iznad glave nije presudna razgibanost (u svakom slučaju ne traži se neka prevelika elastičnost) već tehnika izvođenja, koja podrazumeva rotaciju stajne noge i ubacivanje napred odgovarajućeg kuka.
6. Mislim da nikada neću naućiti one komplikovan udarce nogama u skoku. Ima li onda uopšte smisla da počnem da vežbam???
- Hapkikwan je sveobuhvatna veština, sa mnogo raznovrsnih tehnika. Svi uče sve, ali na kraju svako bira ono što njemu lično odgovara (njegovom uzrastu, građi, temperament itd.).
- Verovatno je najbolje poredjenje sa velikim restoranom. Za razliku od ćevapdžinica, picerija, palancinkarnica, ribljih restorana, kineskih restorana itd. postoje i restorani (istina, retki su) u kojima se moze pojesti bukvalno sve, pa i rostilj, lice, riba, divljač, kineska jela, poslastice, itd.I sve to izvrsno spremljeno! Kao u specijalizovanom restoranu. Sve je u ponudi, a svako bira ono što mu najviše prija.
- Dakle – svi uče nožnu tehniku (kao što uče i sve ostalo) ali se razume da se od starijih i manje razgibanih ne očekuje ono što mogu oni koji imaju 20 godina.. Umesto toga akcenat se prebacuje na druge tehnike… Ipak uče seiI nožni udarci… Uostalom, nisu nožni udarci samo u skoku, postoji i veliki broj izuzetno efikasnih niskih nožnih udaraca kojima se gadjaju noge (vitalne tačke).
7. U čemuje razlika Hapkikwana i npr. aikidoa, judoa, tekvondoa, jujitsu…?? Posebno u cemu je razlika od Hapkidoa??
- Hapkikwan je sveobuhvatan. I zato ce onaj ko je trenirao neku od navedenih veština lako pronaći u njemu određene njemu poznate elemente Ali to je samo privid, zato što je fond onoga što se radi daleko veći i zato što se čak i mnoge naoko slične tehnike rade na principijelno drugaliji način.
- Bliže gledajući (vrlo uprošćeno):
- Aikidou odlikuju poluge na rukama (naročito na šaci) i određena bacanja, ali ne i ručna i nožna udaračka tehnika, rvačke tehnike, slobodna borba… Stav, kretanje, taktika, sve je drugačije.. mada na prvi pogled može da liči… Tome treba dodati i da Hapkikwan ima 6 vrsta sparinga, 15-tak oružja… itd. Ono što je slično sa Aikidoom predstavlja manje od 10% Hapkikwan programa;
- Judo je olimpijski borilački sport u kome je cilj biti prvak. U skladu s tim i trening je podredjen onome što se boduje u sportskoj borbi. U Judou se rade određena bacanja, poluge na laktu i gušenja. Sve to se radi i u Hapkikwanu ali predstavlja negde 10% ukupnog programa, s obzirom na ogroman broj drugih tehnika koje se rade. Postoji i poklapanje u 2 vrste sparinga (judo sportska borba i rvanje na kolenima) ali to je sve;
- Tekvondo je kao i Judo olimpijski borilački sport i u tom smislu i trening je fokusiran na udarce nogom iznad pojasa i udarce šakom u telo. Postoji, razume se, i posebna Tekvondo samoodbrana (Hosinsul) ali ona je realno gledajući od drugostepene važnosti, u većini klubova vrlo malo se vežba, a i inače je daleko od sveobuhvatnosti I stvarne efikasnosti. Možda je interesantno primetiti da svi Tekvondo nožni udarci postoje i u Hapkikvanu, ali da uz to postoje i nožni udarci kojih nema čak ni u Tekvondou! Grubo govoreći Tekvondo tehnika se poklapa sa oko 10-15 Hapkikvan tehnike (uslovno razume se);
- Jujitsu je zbirni naziv za razne japanske škole samoodbrane. Određene sličnosti između njih i Hapkikwana postoje, ali se dosta razlikuju način kretanja, taktika, određeni principi… Posebno iako i Jujitsu ima udarce rukama i nogama i Hapkikvanu kao i svim stilovima koji za osnovu imaju korejske sisteme ti su udarci daleko raznovrsniji i savršeniji. Postoji i veliki broj drugih razlika, od kojih je ovde dovoljno pomenuti da se u Hapkikwanu radi sa 15-tak vrsta oružja. Grubo govoreći, Jujitsu se preklapa sa Hapkikvanom oko 30%;
- Hapkido je korejska sveobuhvatna veština i ona jeste osnova Hapkikwana. Program je praktično isti, ali postoje i određene razlike, kao što uostalom postoje i razlike između raznih škola Hapkidoa.. Osnovne razlike tradicionalnog Hapkidoa i Hapkikvana su u tome što se, za razliku od tradicionog Hapkidoa, u Hapkikvanu radi sparing (čak 6 vrsta), što se lome daske, koriste neka druga oružja, kretanje i taktika do uspostavljanja kontakta više liče na rad K1 boraca nego na tradicionalni Hapkido način itd. Ipak sličnosti tradicionalnog Hapkidoa i Hapkivana iznose čak oko 75-80%.
8.Hoce li mi treninzi oduzeti puno vremena...???
- Treniranjem Hapkikwan-a poboljšava se koncentracija, disciplina i odgovornost. Osobe koje treniraju imaju bolju organizaciju i više slobodnog vremena, a treninzi im služe kao ventil za oslobađanje od napetosti i stresa. Čak i da se samoodbrambeni aspekt i sve drugo ostave po strani, trening je ne odličan antistres program.
9. Koliko dugo treba trenirati da bi se dobio crni pojas...?
- Oko 4-5 godina. Ovaj period treniranja može varirati u zavisnosti od mnogih faktora (discipline, talenta, posvećenosti i intenziteta treninga).
10. Gde i kada mogu da pocnem da treniram Hapkikwan???
- Pogledajte sekciju KLUBOVI na ovom sajtu.
Ako imate bilo kakva dodatna pitanja slobodno koristite rubriku KONTAKT na ovom sajtu.
 
ČESTA PITANJA I ODGOVORI
 
 
   
 
1. Potpuno sam van forme, da li je to problem????
- Nije. Bez obzira na trenutno stanje, redovnim vežbanjem se vrlo brzo može postići zavidna forma. Osnovno pravilo je da se ide korak po korak, bez ikakvog forsiranja. Ponekad ljudi kažu da žele da vežbaju kod nas ali da iz je sramota koliko su “zaržali” i da prvo moraju da se “dovedu u red”, pa da onda počnu. To je potpuno pogrešno. Sve je suprotno – upravo se treningom koji je doziran I veoma raznovrsan (motoričke vežbe, istezanje itd.) postiže zadovoljavajuće psihofizičko stanje, a onda se to može iskoristiti I za druge aktivnosti.
 
     

2. Da li je Hapkikwan prikladan za devojke???
- Da. Hapkikwan je veoma dobar za devojke (žene), posebno zato što ne počiva na gruboj fizičkoj sili, već upravo obrnuto, insistira na  tehnici i veštini.  To je kao da vežbate neku vrstu zanimljivog aerobika, s tim što ima mnogo dublji smisao jer učite da se odbranite. Nažalost, živimo u svetu u kojem sposobnost da se odbranite može u nekom trenutku biti od presudne važnosti. Ne manje važno je to što kod nema "pumpanja mišića" već se rade one vežne koje razvijaju brze, vretenaste (izdužene) mišiće, što samo utiče na lep izgled i dobro držanje tela. Uostalom pogledajte slike naših članica na ovom sajtu ili, još bolje, dođite u naš klub na Autokomandi, u OŠ “Karađorđe” i pogledajte kako izgledaju i - s druge strane, šta sve umeju da izvedu naše devojke. Sve će vam biti jasno.
 
     

3. Imam preko 30 (40, 50..) godina i do sada ništa nisam trenirao/ trenirala.. Da li sam prestar/a za Hapkikwan...???
- Ne naravno, Hapkikwan je veština a ne sport. Mi se ne spremamo za Olimpijske igre, već se trudimo da naši članovi budu zdravi, vešti i samopouzdani. Imamo i članove koji imaju preko 60 godina i odlično se snalaze.... To nije borba protiv drugih, već rad na samom sebi (razume se kroz savladavanje tehnike, sticanje veštine, koordinacije, samopouzdanja itd.).

4. Imam dete od 5, 6, itd. godina. Da li mogu da ga upišem na Hapkikwan...???
- Ranije smo imali grupu za malu decu, ali od toga smo odustali jer deci brzo pada pažnja, pa je bolje da u uzrastu do 10 godina vežbaju nešto drugo – tekvondo, aikido I slično. Mi u principu primamo samo one koji imaju najmanje 10 godina. Ipak, u zavisnosti od ozbiljnosti I talenta deteta, ponekad pravimo izuzetke.
 
     

5. Slabo sam razgiban/a, da li da odustanem od Hapkikwan-a??
- Nema razloga. Većina početnika je slabo razgibana, ali zahvaljujući tehnikama istezanja ubrzo se stiče odlična razgibanost i visoki udarci nogom više ne predstavljaju problem... Uostalom, suprotno onome što mnogi misle, za visoke nožne udarce nije presudna ekstremna razgibanost, već specifična tehnika, koja podrazumeva rotaciju stajne noge i ubacivanje napred kuka. Takođe, premda imaju svoje mesto, nožni udarci nisu suština ove veštine, tako da neko kome to ne ide, može sebe da pronađe u drugim tehnikama. Nemojte da vas obeshrabri kada na slikama vidite naše vežbače kako visoko skaču i udaraju nogama. Takve slike jesu efektne i mi od mlađih članova tražimo da postignu određeni nivo, ali nožni udarci su zaista samo mali, pa čak I ne najvažniji deo našeg repertoara. 

6. Mislim da nikada neću naućiti one komplikovane visoke udarce nogama, a naročito udarce nogama u skoku. Ima li onda uopšte smisla da počnem da vežbam???
- Hapkikwan je sveobuhvatna veština, sa mnogo raznovrsnih tehnika. Svi uče sve, ali na kraju svako bira ono što njemu lično odgovara (njegovom uzrastu, građi, temperamentu itd.). Verovatno je najbolje poredjenje sa velikim restoranom. Za razliku od ćevapdžinica, picerija,  ribljih restorana itd. postoje i restorani u kojima se može pojesti bukvalno sve, pa i roštilj, pice, riba, divljač, kineska jela, poslastice, itd. I sve to vrhunski spremljeno! Kao u specijalizovanom restoranu. Sve je u ponudi, a svako bira ono što mu najviše prija. Dakle – svi uče nožnu tehniku (kao što uče i sve ostalo) ali se razume da se od starijih i manje razgibanih ne očekuje ono što mogu oni koji imaju 20-30 godina. Umesto toga akcenat se prebacuje na druge tehnike. Uostalom, nisu nožni udarci samo u skoku, postoji i veliki broj izuzetno efikasnih niskih nožnih udaraca kojima se gadja ispod pojasa.
 
              
 
7. Da li je Hapkikwan najbolji borilački sistem? Bolji od ostalih?
- Hapkikwan je zaista sveobuhvatan i efikasan borilački sistem. Međutim, on nije jedini takav sistem. Takve su i razne druge škole korejskog Hapkidoa, Hwarangdo, Taekong musool, Vu Shu (Kung Fu), Ninjutsu, Ruski sistem, Jujitsu, Vietvodao i mnogii drugi borilački sistemi koji obuhvataju razne aspekte borenja. Kada je reč o ozbiljnim borilačkim veštinama ne postoje bolje i gore veštine. Postoje samo bolji i gori treneri i bolji i gori učenici. Pa ipak, baš zbog toga što je prilagođen savremenom čoveku i izazovima sa kojima se on suočava (tako npr. teško da će ga na ulici sabljom napasti konjanik, ali je postoji realna opasnost da ga neko napadne da bi ga opljačkao, oteo, silovao itd.).
 
   

8. Koliko dugo treba trenirati da bi se dobio crni pojas...?
- Oko 5 godina redovnog treninga. Ovaj period može da varira u zavisnosti od mnogih faktora (prethodnog znanja, uzrasta, discipline, talenta, posvećenosti i intenziteta treninga). Međutim, pojasevi su kao svedočanstva o završenom razredu (u školi) odn. deo hijerarhije (kao čin u vojsci). Oni su samo relativna oznaka suštine. Danas nije retka pojava da ljudi bukvalno kupuju crne pojaseve (lažne diplome), kao što kupuju lažne diplome fakulteta, doktorate itd. Toga kod nas nema. Ne daj Bože da Vas neko napadne i da realno morate da se branite - pojas Vam neće pomoći. Samo prisebnost, znanje (veština) i iskustvo. Tokođe, borilačke veštine bi trebalo da vaspitavaju vitezove, časne ljude jake volje i visokih moralnih principa, a ne prevarante.
 
        
 
9.Ako se već bacate, udarate, sparingujete, mora da imate puno povreda?
- Povreda praktično nema. Cilj treninga nije borba na život i smrt, pa ni sportska borba, već postepeno savladavanje veštine uz istovremeno podizanje fleksibilnosti, brzine, snage i kondicije i, s druge strane, koncentracije i samopouzdanja. Vežbe se izvode tako da se niko ne povredi. Kada je reč o sparingu, on se radi samo kad se dostigne odgovarajući nivo (viši pojas) i uz upotrebu zaštitne opreme, a i ne radi se stalno. Povrede se ne mogu isključiti (ljudi se povređuju i u svom stanu) ali ih je neuporedivo više u fudbalu, rukometu, vaterpolu, skijanju, tenisu itd.
 
10. Trener sam (aikidoa, judoa, taekwondoa itd.) Razmišljm da pređem na Hapkikwan. Da li je to izvodljvo i pod kojim uslovima?
- Naše opredeljenje je da ne idemo po svaku cenu na omasovljenje, već se trudimo da zadržimo kvalitet. Da je postojala drugačija namera, sada bi u Srbiji bilo bar 10-15 Hapkikwan klubova i bar 50 crnih pojaseva... Boris Krivokapić nikada nije "prodavao" crne pojaseve i to nikada neće činiti. On iskreno veruje da je bolje manje, ali bolje.
 
S druge strane, dobrodošli su treneri koji žele da probaju nešto novo, prošire svoje znanje i, ako im se svidi, postanu deo Hapkikwan porodice. Uopšte ne moraju da se odreknu onog što rade, već mogu da pokrenu Hapkikwan sekciju paralelno sa onim čime se inače bave. Time će samo povećati članstvo i ojačati klub.
 
U tom smislu, svi treneri neke od drugih borilačkih veština koji su zainteresovani za to da se upoznaju sa Hapkikwanom, a time I Hapkidoom treba da kontaktirate GM Borisa Krivokapića, upotrebom rubrike "Kontakt" na ovom sajtu, preko Fejsbuka (naše strane HAPKIKWAN INTERNATIONAL ili grupe HAPKIKWANi) ili da ga jednostavno pozovu na mobilni telefon 064 22 00 907.
 

     

 

AKO IMATE BILO KAKVA DODATNA PITANJA SLOBODNO KORISTITE RUBRIKU "KONTAKT" NA OVOM SAJTU.
 
 
 

Copyright © 2010 hapkikwan.
All Rights Reserved.

eXTReMe Tracker
Design By www.orbmarketing.com